Vegicept.com - mirno mjesto s finom hranom

Taro


  • Taro

PORIJEKLO & BOTANIČKE ČINJENICE



Botanički dokazi sugeriraju da je taro vjerojatno nastao prije oko 4.000 do 7.000 godina u vlažnijim dijelovima Indije gdje se danas uzgaja riža. Kao mogući centri podrijetla navode se planine u srednjoj i zapadnoj Kini, Indija i otoci Sunda.


Taro je drevna kultura koja svoj razvoj duguje vegetativnoj mutaciji  ili slučajnoj sjetvi pračovjeka. Uzgaja se diljem tropa zbog svojih debelih podzemnih stabljiki, koje sadrže oko 50 posto škroba, ali se prije jela moraju kuhati kako bi se uklonio kalcijev oksalat. Taro ima velike jestive listove (tzv. callaloo na Karibima), koji se mogu pripremiti i jesti kao zelje ili repa. Može ga se naći u posebno specijaliziranim trgovinama.



NUTRITIVNI SASTAV



Taro je tipično lisnato povrće čiji su listovi bogati vitaminima i mineralima. On je dobar izvor tiamina, riboflavina, željeza, fosfora i cinka, te vrlo dobar izvor vitamina B6, vitamina C, niacina, kalija, bakra i mangana. Taro stabiljke su vrlo bogate škrobom, te su dobar izvor dijetalnih vlakana. Oksalna kiselina može biti prisutna u stabiljkama, a posebno u listu, pa ovu namirnice treba jesti s mlijekom ili nekom drugom namirnicom bogatom kalcijem kako bi se uklonio rizik koji predstavlja oksalatni ion. To posebno vrijedi za osobe s bubrežnim poremećajima, gihtom ili reumatoidnim artritisom. Kalcij reagira s oksalatom u obliku kalcij-oksalata koji je vrlo netopiv, a sumnja se da uzrokuje bubrežne kamence.



UPOTREBA



Taro korjenje se može pripremati na razne načine, uključujući kuhanje, prženje i pečenje. Na Havajima, ga koriste u pripremi jela koje se zove „poi“. Svježi ili suhi taro listovi koriste se kao hrana, te za omatanje i polaganje hrane. Mogu se pripremati na žaru, kuhati, peći ili kuhati na pari.



REFERENCE



Wright, C. A. (2001) Mediterranean Vegetables, Harvard Common Press, Boston, Massachusetts
http://en.wikipedia.org/wiki/Taro#Uses
http://www.flickr.com/photos/33762731@N03/3436373713/sizes/l/