Vegicept.com - mirno mjesto s finom hranom

Šljiva


  • Šljiva

PORIJEKLO & BOTANIČKE ČINJENICE



Šljiva pripada porodici ruža-Rosaceae. Europska šljiva se zove Prunus domestica, a japanska šljiva Prunus salicina. Legende kažu da je upravo šljiva jedna od prvih voćki koja je privukla interes ljudskog roda.


Spontana pojava P. domestice dogodila se nešto prije doba neolitika. Europska šljiva se prvi put spominje u 7. stoljeću prije Krista u Archilochus-ovom "Pollux-u". Theophrast (4. stoljeće prije Krista) prvi puta spominje ime "Prumnon", a Rimljani su naziv Prumnon promijenili u Prunum. Plinije (1. st.) je izvještavao o mnogim sortama ovog voća žute, crvene, ljubičaste, crne ili bijele boje.


U Kini je nativna P. salicina kultivirana već prije 3,000 godina, a u Japan je uvedena tek u 17. stoljeću. Tako zvana "japanska šljiva" kasnije se proširila diljem subtropske i tropske visoravni, te konačno dosegnula prostore SAD-a oko 1870. godine. Neki primjeri domaćih šljiva u SAD-u uključuju Chickasaw, vrsta šljive koja je nastala križanjem Teksaške šljive i Američke trnjine. U posljednjih nekoliko godina mnoge američke sorte šljiva su dobivene križanjem autohtonih vrsta, a najčešće su križane upravo s japanskim sortama.

Šljiva raste na stablima male ili srednje visine. Rast stabla je sličan rastu breskvinom, ali je ipak uspravniji. Europske šljive su u pravilu više i uspravnije od japanskih. Listovi su ovalnog ili eliptičnog oblika s oštrim ili tupim vrhom, dok im je peteljka kratka. Stablo japanske šljive ima grublju koru, otpornije je i ima mnogo više cvijetova od europske šljive. Za japansku šljivu se također može reći da je naprednija, otpornija na bolesti i snažnija od europske.



NUTRITIVNI SASTAV



Svježe šljive sadrže oko 12% ukupnih ugljikohidrata, 0,7% proteina, 0,2% masti i 0,5% vlakana. Dobar su izvor vitamina A, B1, B2 i C, a sadrže i minerale, uključujući Ca, P, Fe i K. Šljive imaju antibakterijsko, antivirusno, diuretičko i laksativno djelovanje. One daju energiju, stimuliraju jetru i smatraju se tonikom za mozak, živce i krv. Šljive su korisne kod liječenja bolesti jetre, bronhitisa, zatvora, hemoroida i pretilosti. Konzumacija od samo dvije šljive dnevno poboljšava probavu i pomaže u zaustavljanju krvarenja desni.



UPOTREBA



Plodovi šljive koriste se u svježem, sušenom ili konzerviranom obliku. P. salicina se gotovo isključivo koristi za svježu potrošnju, a P. domestica uglavnom za proizvodnju različitih proizvoda. One se koriste za pravljenje džemova, sokova, likera i rakija, te također u proizvodnji pekarskih i konditorskih proizvoda. Koncentrirani sokovi od svježe i suhe šljive su veoma korisni u ljekovite svrhe, naime koriste se kao laksativ. Ovisno o sorti, kod svježih šljiva udio šećera iznosi 7-23%, pri čemu je dominantni šećer saharoza, a slijede je glukoza, fruktoza i sorbitol.



REFERENCE



Elzebroek, A. T. G., Elzebroek, T., Wind K. (2008) Guide to Cultivated Plants, CABI, UK
Jain, S. M., Priyadarshan, P. M. (2009) Breeding Plantation Tree Crops, Springer, New York
Mars, B. (2004) Rawsome!, Basic Health Publications, Laguna Beach, California