Rukola je član od obitelji gorušice. Ona je čvrsto lisnato povrće koje se dobro opire hladnoći. Jestivi dio biljke čine lagano gorkasti listovi, koji se jedu kuhani ili sirovi u salatama. Rukola se uglavnom koristi kao zelena salata, a najpopularnija je u Francuskoj i Italiji. Ruski botaničar N. Vavilov predložio je Sjeverozapadnu Indiju, Tadžhikistan, Uzbekistanu i Zapadnu Tien Shan provinciju te jugozapadnu Aziju kao dijelove svijeta od kud rukola potječe.
Rukola
PORIJEKLO & BOTANIČKE ČINJENICE
NUTRITIVNI SASTAV
Ključni nutrijenti u rukoli su vlakna, kalcij, željezo, magnezij, fosfor, natrij, cink, bakar, mangan, vitamin C, tiamin, riboflavin, niacin, pantotenska kiselina, vitamin B6, vlakna, folna kiselina, vitamin E i lipidi. Fitokemikalije uključuju beta-karoten.
UPOTREBA
Rukola, također poznata kao roquette, pomaže u normalizaciji tjelesne kiseline svojom visokom lužnatosti, pa se može koristiti za liječenje acidoze. Njezin blago papreni okus je savršen naglasak za salate od tjestenina, a također se dobro slaže s narančama i bobičastim voćem.
REFERENCE
Balch, P. A. (2003) Prescription for dietary wellness, Avery, New York
Wright, C. A. (2001) Mediterranean Vegetables, Harvard Common Press, Boston, Massachusetts