Hren

Hren je porijeklom iz Europe i Azije (južne Rusija, istočne Ukrajina), a također se proširio na područje Sjeverne Amerike i Novog Zelanda, gdje raste uz rubove prometnica. Njegov uzgoj datira u doba Grka i Rimljana. U Zapadnu Europu je uveden u 13. stoljeću.

Hren je jednogodišnja trajna korjenasta i gomoljasta biljka. Uzgaja se zbog svog vrlo jedkog korijena, koji sadrži ulje s jakim jedkim mirisom i pikantnim i snažnim okusom. Biljka u cvatu dosiže visinu od 0,6-0,9m. Korijenje se u potpunosti razvija pod zemljom, a može narasti do jednog metra dužine.

Hren je dobar izvor kalija i vitamina C, ali malo je vjerojatno da će poslužiti kao značajan izvor ovih ili bilo kojih drugih hranjivih tvari, jer iritantna priroda njegovih komponenti okusa ograničava količine koje se mogu konzumirati. Međutim, on daje vrijedan doprinos prehrani stimulirajući apetit i pojačavajući užitak u hrani.

Hren se obično najbolje poslužuje uz hladna jela ili se dodaje nakon kuhanja, a prije posluživanja. Ocat i drugi oblici kiselina se dodaju kako bi se postiglo brzo nestajanje jedkosti.

Europljani ga tradicionalno koriste za liječenje gihta, bubrežnih kamenaca, astme i infekcije mjehura. Također se u Europi koristio u sprečavanju skorbuta prije otkrića vitamina C. Ribani hren je dobar lijek za ukočenost mišića jer dovodi krv na površinu kože i tako grije.