Vegicept.com - mirno mjesto s finom hranom

Anis


  • Anis

PORIJEKLO & BOTANIČKE ČINJENICE



Anis (Pimpinella anisum L.) je biljka cvjetnica koja pripada obitelji Apiaceae. Porijeklom je iz Sredozemlja i jugozapadne Azije. Uglavnom se uzgaja u južnoj i srednjoj Europi, prostorima bivšeg SSSR-a, Sjeverne Afrike, te u manjoj mjeri u Meksiku i Južnoj Americi.


Prva upotreba je zabilježena kod Egipćana prije 3,500 godina. Europljani su ga koristili kao afrodizijak i srećonošu u svrhu spriječavanja noćnih mora, a drevni Asirci su ga koristili kao lijek. Također su ga poznavali Arapi, kao anis kuhmun halu ili slatki kumin, zbog toga što njegov okus podsjeća na slatki korjen, dok ga portugalci zovu "slatka biljka".


Biljka anis ima listiće u obliku pera, a naraste do visine od 30-60 cm. Cvjetovi su mali i bijeli, a plod je jajolikog oblika, dugačak 3-5 mm i širok 2-3 mm. Boja mu je sivo-zelena do sivo-smeđa s osebujnim slatkim mirisom. Male, zakrivljene i duguljaste sjemenke se nalaze unutar ploda, a dugačke su oko 0,5cm.



UPOTREBA



Anis se često koristi uz voće, šećer, koromač, vino i cimet. U Europi se uglavnom koristi u slatkim jelima, dok se u Aziji kombinira s jetkim, pikantnim sastojcima. Također je popularan u kineskoj kuhinji. Začin se dobro slaže s mješavinama curry-a i umakom od rajčica, a često se koristi za upotpunjavanje okusa  slatkih kolača, peciva, keksa, raženog kruha, palačinki, sireva i salata.


U aromaterapiji, eterično ulje anisa se koristi za liječenje prehlade i gripe. Listovi se koriste za liječenje probavnih tegoba i zubobolju.



REFERENCE



Parthasarathy, V. A., Chempakam, B., Zachariah, J.T. (2008) Chemistry of Spices, CABI, Oxfordshire
Susheela Raghavan (2007) Handbook of spices, seasonings, and flavorings, CRC Press, Boca Raton
http://www.flickr.com/photos/drnik/967579126/in/photostream/